startrek.sfcentar.com | svemir.org | stargate.sfcentar.com | farscape.sfcentar.com | saab.sfcentar.com | forum.sfcentar.com

 



Dvanaest Kolonija - povijest
Verzija za ispis | Članak je pročitan 19 puta | Ovaj članak čitate 1. put

3.600 godina prije cylonskog masovnog napada na Dvanaest Kolonija, proročica Pitija je zapisala svoje proračanstvo o izgonu i preporodu ljudske rase [The Hand of God]. Trinaest plemena je na Kobolu živjelo u idiličnom društvu zajedno sa svojim bogovima, no 1.600 godina nakon Pitije je taj suživot završio, baš kao što je predvidjela [Kobol's Last Gleaming, prvi dio]. Proročanstvo se odnosi na "bljesak" koji se spustio na trinaest plemena i protiv kojeg su Bogovi bili nemoćni [Home, prvi dio]. Svećenica Elosha je rekla predsjednici Roslin da je egzodus sa Kobola pokrenut nakon što je jedan ljubomorni bog zaželio da bude iznad ostalih, pa je počeo rat [izbačena scena, Kobol's Last Gleaming, prvi dio]. No, ljudska rasa nije bila protjerana sa Kobola, nego je svojevoljno odlučila otići nakon što je počeo rat između Bogova [izbačena scena, Fragged].

Očajna zbog svega što se dogodilo, božica Atena se bacila sa Herinih vrata i poginula. Vođe plemena su pokopani sa njom, a narod je u "galiji" odveden na sigurno - dvanaest plemena na Dvanaest Kolonija, a trinaesto na Zemlju. Zeus ih je pritom upozorio da će svaki povratak na Kobol imati cijenu prolivene krvi [Home, prvi dio]. Od trinaestog plemena više nikad nije bilo ni traga ni glasa.

Nakon naseljavanja na Dvanaest Kolonija, još jedna kataklizma se dogodila Kolonistima, zbog čega je uništena većina njihovih zapisa i tehnoloških spoznaja, te je nastupilo mračno doba [blog Ronalda D. Moorea, 30. siječnja 2005.]. Zbog toga više nisu poznate mnoge činjenice oko samog egzodusa sa Kobola, te je vrlo upitno i postojanje Zemlje. Jedini preostali dokument o tome su Sveti spisi. Mnogo stoljeća kasnije, nakon što je (ponovo) otkrivena svemirska tehnologija, Kolonije su postavile opservatrorije, postaje za istraživanje i prisluškivanje, te oružne postaje u svojim sustavima (ili sustavu). Sukobi i ratovi su bili česti u to doba, a Sagittarion je kolonija koju su ostale iskorištavale stoljećima [Bastille Day]. Nakon ovih sukoba su se dogodili brojni pokušaji savezništava i ujedinjenja Kolonija, no tek je nakon dugo vremena uspostavljena jedna vlada u kojoj su sudjelovale sve kolonije. U to doba je stvorena i "rasa" robota, zvanih Cyloni, koja je obavljala neugodne poslove i sudjelovala u ratovima između Kolonija.

Nakon što su se Cyloni odlučili pobuniti protiv svojih gospodara, Kolonisti su shvatili da im oni predstavljaju veliku opasnost, te da su (zahvaljujući dobrom poznavanju kolonijalne tehnologije) barem jednako jaki kao i oni sami. Zato su Kolonisti bili prisiljeni napustiti tehnologije kao što su umrežena računala i bežični uređaji, kako bi mogli preživjeti pokušaje cylonske infiltracije [blog Ronalda D. Moorea, 19. siječnja 2005.]. Dvanaest borbenih krstarica koje su bile izgrađene u prvim godinama Cylonskog rata (među njima i Galactica) su najbolje pokazivale te nove tehnološke principe [Miniserija].

Nakon dugačkog i krvavog sukoba, proglašeno je primirje, a Cyloni su otišli potražiti neki drugi planet za život. Izgrađena je neutralna svemirska postaja Armistice (eng. "Primirje") udaljena od teritorija Dvanaest Kolonija, gdje su se jednom godišnje trebali sastajati predstavnici obiju strana, no cylonski predstavnik nikad nije došao. Nakon završetka rata, vojska je odlučila smanjiti svoju veličinu, pa su mnogi veterani, među kojima i tadašnji satnik William Adama i poručnik Saul Tigh, bili otpušteni iz vojske [Scattered].

Rat je imao ogroman učinak na narod i vođe Dvanaest Kolonija. Vlada ujedinjena zbog rata je odlučila vratiti veličinu vojske na onu koja je bila tokom rata sa Cylonima, što se dogodilo otprilike dvadeset godina kasnije, kada su Adama i Tigh ponovo pristupili vojsci [Scattered]. Kako je vojsku kontrolirala Vlada, mir u Dvanaest Kolonija Kobola (puni naziv države) više nije bio upitan. Zato je odlučeno da se tehnologije koje su izbačene iz upotrebe zbog Cylona počnu ponovo upotrebljavati [Miniserija]. No, ni ova, pokazat će se, kratkotrajna era mira nije prošla bez sukoba - protivnici vlade na Sagittaronu predvođeni Tomom Zarekom su oružjem i terorističkim postupcima pokazivali svoje nezadovoljstvo.

No, uvođenje naprednijih tehnologija u sve aspekte kolonijalne tehnike se pokazalo glavnim razlogom propasti Dvanaest Kolonija. Naime, četrdeset godina nakon Prvog cylonskog rata, Cyloni su se vratili i iskoristili rupu u zapovjedno-navigacijskom programu koji se nalazio u skoro svim vojnim i civilnim brodovima te uništili bilo kakav pokušaj pružanja otpora. U napadu su u nekoliko sati nuklearnim bombardiranjem eliminirali preko 99 posto stanovništva svih Kolonija i okupirali sve planete. Napad je preživjelo nešto manje od 50 tisuća ljudi u osamdesetak brodova te dvije borbene krstarice, Galactica i Pegasus [u ranoj verziji scenarija je navedeno kako je, prema posljednjem popisu stanovništva, broj građana Dvanaest Kolonija nešto veći od 12 milijardi i 254 milijuna, što pokazuje veličinu cylonskog genocida]. Flotin cilj je pronaći mitsku Zemlju i nastaniti se tamo, uz nadu da ih Cyloni neće tamo pronaći.

Nakon nešto više od devet mjeseci nakon pada Kolonija te konstantnog bježanja od Cylona, novoizabrani predsjednik Baltar je odlučio naseliti planet na kojeg je flota naišla. Nakon što su Cyloni preko modela poznatog kao brat Cavill poručili da više nemaju namjeru istrijebiti čovječanstvo, Baltar je izabrao ovaj planet za kolonizaciju zbog maglice koja ga je štitila od senzora brodova koji bi prolazili u blizini. Planet sad poznat kao Nova Caprica je zapravo bio na granici podržavanja života zbog svoje hladne klime. No, godinu dana poslije kolonizacije, Cyloni su se vratili, a Baltar koji na raspolaganju nije imao nikakvu vojsku (većina vojnog osoblja se odavno preselila na Novu Capricu, a Pegasus i Galactica su se privremeno povukli kako bi se pregrupirali), je bio prisiljen ponuditi bezuvjetnu predaju [Lay Down Your Burdens, drugi dio].

Autor : Ranko Čop