startrek.sfcentar.com | svemir.org | stargate.sfcentar.com | farscape.sfcentar.com | saab.sfcentar.com | forum.sfcentar.com

 



Jamie Bamber
Verzija za ispis | Članak je pročitan 25 puta | Ovaj članak čitate 1. put
kolovoz 2006., GalacticaStation.com

Za Leeja "Apolla" Adamu, druga godina bijega pred cylonskom armadom bila je ispunjena boli i nevoljama. Od pokušaja atentata na njegovog oca pa sve do vlastitih suicidalnih misli, stvari nisu tekle glatko. No bilo je i trenutaka sreće - njegova veza sa Duallom i preuzimanje zapovjedništva nad Pegasusom. Potom je došlo do naseljavanja Nove Caprice i Lee, koji je oduvijek bio aktivan, nakon 12 mjeseci dobio je na težini i izgubio motivaciju. Što se dogodilo Apollu, i hoće li biti sposoban braniti novi dom? Njegov alter ego, Jamie Bamber, izdvojio je vremena od snimanja treće sezone i razgovarao sa službenim časopisom Battlestar Galactice.

GalacticaStation.Com: Kako ste se osjećali kada ste prvi put ugledali ono "godinu dana kasnije" na kraju epizode Lay Down Your Burdens?

Jamie Bamber: Iskreno, to sam u potpunosti propustio! Kada čitam scenarij, činim to vrlo brzo, i uglavnom pročitam samo dijaloge. Stoga sam propustio ono podebljano "godinu dana kasnije" između scena! Nisam shvaćao kako su odjednom svi u drugom stanju ili se slažu sa ljudima s kojima prethodno nisu. Kad sam konačno postao svjestan promjene, pomislio sam kako je takav prevrat čudan, no brzo sam razumio potencijal toga. To je vrlo dobar cliffhanger. Napeto će biti očekivati ispunjenja te rupe od jedne godine u obliku flashbackova u idućoj sezoni. Mislim da je to vrlo zanimljivo pričanje priče, način da se publiku ostavi u očekivanju, a u isto vrijeme na kraju druge sezone vidimo konačno smirivanje, pronalaženje doma i ponovan početak življenja. To je u neku ruku zaključak postojeće drame, a ne zaplet nove.

GCC: Što mislite, kako je ta godina utjecala na Leeja kao lika?

JB: Kad smo započeli ovu godinu, nisam mnogo toga znao, jer nam scenaristi nisu objasnili detalje. Očito ima neke promjene između Kare i Leeja, što se može zaključiti nakon sukoba krajem 20. epizode, no zapravo nismo znali što se dogodilo. Nisu niti scenaristi! Sada znam, i to je nešto ozbiljno. Nisam baš siguran kako će joj ikad oprostiti, i kako će jedno drugoga podnijeti ikad više. Ono što se događa između njih dvoje vrlo je bolno. Lee je u toj godini vrlo povrijeđen i gubi svoj smisao života, kao i jedan dio svoga samopouzdanja. Završava ženidbom s Duallom, i iako je brak i ta veza vrlo zdrava i otvorena, započinje iz možda krivih razloga. Flota samo kruži oko planeta i borbene krstarice više nisu posve sposobne funkcionirati i boriti se. Nema rata. Stoga je Lee izgubio osjećaj vlastite vrijednosti - iako to zapravo ne shvaća. On se smatra potpuno sretnim. Zadobivanje na težini samo je jedan aspekt toga, to je oblik depresije koji možete shvatiti kada vam je funkcija u životu oduzeta, kada se osjećate beskorisno i kao ljudsko biće i kao časnik.

GCC: Kakav je bio njegov odnos s ocem?

JB: To je vrlo zanimljivo jer su očito bili razdvojeni ali i zajedno. Bili su na odvojenim borbenim krstaricama u orbiti, i morali su raditi zajedno, no zapravo nije bilo posla. Stoga je odnos u nekim pogledima mnogo lakši, no nešto su izgubili... Uobičajena je bila brzina, reagiranje na teškoće. Problem je što više nema teškoća, pa ima mnogo vremena za sitne prepirke između njih. Različitih su mišljenja o tome kako se vrijeme mira treba iskoristiti. Adama je postao pomalo opsjednut vojnim vježbama i drilanjem, te gotovo riskira zdravlje pilota i posade. Lee ne vidi smisao takvog maničnog vježbanja za nešto što se možda nikad neće dogoditi. On je mnogo pragmatičniji u vezi toga što rade. Svaki čovjek je frustriran kada se osjeća beskorisnim. To dovodi do svađa. Uvijek završi međusobnom vikom između njih dvoje.

GCC: Smatrate li da je Leeju potreban rat? Prošla godina bila je vrlo mračna za njega.

JB: To je iznenađujuće - on zaista treba rat, no toga nije svjestan. U jednoj sceni Dualla mu to kaže, i suprotstavi mu se činjenicom da je on očev sin, te da ne može preživjeti bez zadatka kojeg je naučio ispunjavati. On je vojnik. Uvijek je to negirao, negirao je ono što želi biti kao i ono što predstavlja njegov otac. Mislim da na početku treće sezone Lee polako počinje otkrivati da se, sa povratkom Cylona, djelići njegovog smisla života ponovno spajaju. Još uvijek je shrvan onime što se dogodilo sa Starbuck, no kako se rat vraća, on postaje prisebniji.

GCC: Mislite li da Lee bolje funkcionira kao zapovjednik Pegasusa ili kao šef eskadrile pilota?

JB: Pa smatram da je cijela ta stvar sa zapovjedništvom bila odlična za izgradnju lika. Nema očitijeg načina da postane očevim sinom nego bavljenjem onim čime se njegov otac oduvijek bavio, upravljanjem čitavom borbenom krstaricom. Iako je Lee apsolutno užasnut čitavom idejom, shvaća da je u tome dobar i da to ima smisla. To je još jedan nadahnjujuć trenutak za njega, kada smatra da je u nečemu sposoban. To mu je dalo osjećaj shvaćanja samog sebe.

GCC: Mnogo se priča o Leejevoj neočekivanoj težini. Kako ste se osjećali kada ste saznali za taj preokret?

JB: Dobro, svaki dan mi stavljaju masku. Na kraju druge sezone, u zadnjim scenama na Pegasusu, nosim veliku debelu masku na licu i mnogo ljudi to nije očekivalo! Potrebna su mi četiri sata šminkanja i postavljanja maske, i zapravo nosim istu onu trudničku masku koju je Grace Park nosila kada je kao Boomer bila u drugom stanju. Stavljam tu masku ispod uniforme, pa izgledam poprilično debeljuškasto! I to je definitivno svjesna stvar koju je lik morao učiniti na početku sezone. Bilo je to sjajno, jer ga mijenja. Očito je da mijenja njegovu težinu, no daje mu i osjećaj upravljanja nečim bitnim. Zapravo mi se čini da sada više podsjeća na Starog, gledajući scene u kojima pričaju. Sada imaju slične profile, ne želim tu reći da Eddie (Edward James Olmos, op. R.Č.) ima problema s težinom, no uspoređujući Leeja sa ocem, on odjednom izgleda stariji, iskusniji. To je zanimljivo jer izgledaju jednakije nego ikad prije. Uživao sam u tome kao glumac.

GCC: Niste razmišljali o tome da počnete sa obilnijom prehranom i dobijete na težini kao De Niro u Raging Bull?

JB: Rado bih učinio takvo što! No nisam to mogao jer bi za tri ili četiri epizode bili potrebni flashbackovi, a i priča će ići dalje pa će Lee doći k sebi. To se još nije dogodilo, no snimio sam flashbackove u kojima sam stari Lee. Stoga nije bilo u planu nikakvo stvarno dobijanje na težini. No posada se često šali na moj račun dok jedem! Osjećam se samosvjesno u vezi prehrane, no jednostavno ne želite da netko tome svjedoči jer nastaje žaljenje. No, dobro je glumiti lika u drugačijem položaju. Lee je uvijek bio smiješno u formi. Kada sam dobio posao, odmah su mi poslali osobnog trenera. Navikao sam da je moj lik efikasan, motiviran, dobre kondicije. Sjajno je to promijeniti i otići potpuno u drugom smjeru.

GCC: Kako vidite napredak lika? Čemu biste vi posebno posvetili pažnju?

JB: Lee je rijetko kad bio dijelom glavne priče. Taj se lik više usmjerava na odnose, njegov odnos s ocem, Karom, Duallom i predsjednicom. On je osoba koja se kreće Flotom i ostvaruje interakciju sa svima, no nikad nije uključen u rat, bijeg pred Cylonima i potragom za Zemljom. Volio bih da je više uključen u to, da se nađe licem u lice sa nekim od ljudskih Cylona. No sretan sam kao oruđe pisaca, i dok god je Lee dijelom priče, zadovoljan sam i idem putem kojim oni žele. Mislim da bi bilo zanimljivije biti više na prvim borbenim crtama, posebno sada kada je lik dobio na težini, i pritom mislim na odgovornost, ne samo kilograme!

GCC: Posljednju sezonu Lee je bio u teškom položaju. Da li je to bilo teško odglumiti?

JB: Ne, zato što je premisa serije tako mračna, da gotovo osjetite olakšanje kada se morate posvetiti onoj pravoj stvarnosti situacije. Većina likova nevjerojatno je učinkovito u preživljavanju i nastavku života u toj maloj limenci u svemiru, i sposobni su ignorirati očitu uzaludnost i očaj cijele situacije. Stoga, kad dobijete priliku da se kao lik iznenada promijenite i počnete se pitati o vrijednosti takve borbe, tada zapravo postaje zaista lako, jer je to ispravan način njihovog napretka. Ako malo proučite seriju, gotovo svaki lik je to proživio; Baltar to proživljava dvaput po epizodi, Starbuck također vrlo često. U njenoj nesposobnosti da se poveže s ljudima osjeti se nihilizam i prava tuga. Mislim da je to nešto što je prirodno.

GCC: Mnogo situacija predstavljenih u Galactici ima poveznice sa situacijama i događajima stvarnog svijeta. Da li razmišljate o tome dok čitate scenarije?

JB: Definitivno. Prva dva scenarija treće sezone po meni su dva najbolja scenarija još od početka prve sezone. Za mene kao Europljana, paralele sa Francuskom gotovo su iskakale iz stranica, pogotovo kada je bio opisan Pokret otpora. Među epizodama koje ćemo sada snimiti ima i jedna o osveti naspram Pokreta otpora, što je upravo ono što se dogodilo na kraju Drugog svjetskog rata u Francuskoj. To je definitivno razlog zbog kojeg volim ovu seriju, jer ona nije toliko naklonjena znanstvenoj fantastici koliko društvima i ljudima, te načinu na koji su sačinjeni i jedno drugog uništavaju. Cijela priča o Novoj Caprici malo je promijenila moje stajalište, bio sam malo sumnjičav prema njoj jer dovodi u pitanje premisu o odbjegloj floti u svemiru bez doma, no to je ispravan eksperiment. Ono što smo uspjeli prikazati ovdje jest način na koji društva nastoje sebe organizirati, a u vremenima sukoba ono što se ističe jest podijeljenost u društvu. U jedinstvenom smo položaju jer je naš sadržaj toliko različit da možemo raditi vrlo hrabre i dramatične priče o stvarima koje bi inače možda bile prekontroverzne ili političke.

GCC: Kako želite da se serija razvije?

JB: Ne bih želio da serija odluta predaleko od proučavanja ljudi i toga kako se nose sa različitim situacijama. Za mene funkcija serije oslabi kada otkrijete previše o tome koliko je cylonsko društvo različito od našeg, to postaje previše SF i previše nevažno. Takva vrsta priče ne zanima me toliko kao način na koji se ljudi odnose prema neprijatelju, načinu na koji se nose sa beskućnošću i načinu na koji nastoje zasnovati novi život. Cyloni su mi zanimljivi. Oni su čovječanstvo bez tereta povijesti, i nastoje učiniti savršenim ono što je čovječanstvo zabrljalo. Njihova teologija mi je zanimljiva, jer oni imaju svoju priču stvaranja, imaju otvorenu ideju o Bogu. "Downloaded" je kao epizoda možda otišla predaleko, ima nekih sjajnih scena, no takvo blisko promatranje cylonskog društva za mene je kao promatranje morskog psa u Raljama. Što više promatrate morskog psa i način na koji se kreće, to je manje strašan. Mislim da naša serija nije o nastojanju da se objasni pojam humanoidnih robota. Mislim da je nastojanje da ih se učini što sličnijim ljudima zapravo nastojanje da izbliza vidimo što znači biti čovjek. Proučavanje čovječanstva kroz mikroskop ono je što me zanima.

Autor : Kristina Bogović